Hrvatska fotografkinja Ana Opalić predstavit će svoju novu knjigu Brsalje u Booksi u petak, 8. rujna s početkom u 19 sati
Brsalje je serija analognih crno-bijelih fotografija koje Ana Opalić počinje snimati 1996. godine, a prikazuju uvijek isti kadar – površine mora i neba razdijeljene točno po sredini linijom horizonta i uokvirene stijenama. Umjetnica izostavlja signale dubrovačkog prostora, te je samo stanovnicima i čestim posjetiteljima Grada jasno da je u nevidljivim prostorima s desne strane ruba kadra tvrđava Lovrijenac, a s lijeve strane Bokar. U potpunoj odsutnosti bilo kakvih ljudskih tragova, u svojoj pročišćenoj kompoziciji prizor se doima kao da je na kraju svijeta. Takav, gotovo arhetipski prikaz pejzaža nužno je impregniran najrazličitijim konotacijama, a svođenje zbivanja samo na ona inicirana prirodnim fenomenima generira izraziti kontemplativni naboj fotografija. Odsutnost čovjeka, zapravo ikakvih signala ljudske aktivnosti (primjerice, fotografije nikada ne uključuju prizor s barčicom ili brodom u daljini) u sprezi s ogoljelošću, univerzalnošću ambijenta izoštrava percepciju nevidljivih pokretača zbivanja. U svom intimnom, pomalo hermetičnom dijalogu s prostorom, umjetnica odabire punkt preko kojeg je moguće pratiti mijene svjetlosti, pokrete vjetra i gibanje mora, mijene doba dana i godišnjih doba i, u konačnici, osvijestiti nevidljivo tijelo samog vremena. Zahvaćeni prostor svakom se snimljenom fotografijom iznova stvara, naizgled čvrsto uspostavljene kategorije – uvijek ista udaljenost s koje umjetnica snima i uvijek iste granice kadra omekšavaju se. Ponekad izljev sunčane svjetlosti rastače i gotovo negira razdjelnu liniju horizonta, a ponekad prodori svjetla u koloplete oblaka uslojavaju prostorne planove prizora. Na nekim fotografijama svjetlost je takva da paralelne površine mora i neba u svojim prigušenim tonovima nalikuju na slikarske plohe, a more je uhvaćeno u svim svojim pojavnostima, potpuno zahvaćeno blještavilom svjetla, u bijelim valovima pobješnjelo od južine ili mrklo i zgusnuto. Bez obzira na zavodljivost prizora, na njegove beskrajne varijacije sugestivnost serije Brsalje ne iscrpljuje se u bilježenju prirodnih pojava, ma koliko umjetnica bila senzibilizirana za svjetlost i njezine mijene. Ne iscrpljuje se ni u tehničkoj bravuroznosti fotografije koja pruža gotovo taktilni osjet oštrine stijena ili, primjerice, mora naježenog od zimske bure. Ono što promatranje niza fotografija Brsalja, između ostalog, inicira, jesu pitanja o granicama; od granica kadra, neba i mora, preko vremena zbivanja, do granica naše vlastite vizije i bivanja u vremenu.
Iz Predgovora Rozane Vojvoda
Ana Opalić (Dubrovnik, 1972.) diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1997. Izlaže fotografiju i videoumjetnost od 1991. godine. Koristeći autobiografske sekvence, umjetnica se bavi pitanjima identiteta i pripadanja, sudbina mjesta, i bilježenjem promjena u nezaustavljivom tijeku vremena. Njezin odnos prema vlastitoj okolini pomiče se od uključivanja okoline u propitkivanje kategorije identiteta do angažiranosti u priču i memoriju određenog mjesta.