Backlight Photo Festival slavi svoju 30. godišnjicu i 100. obljetnicu nezavisnosti Finske organiziranjem putujuće izložbe četvero finskih fotografa i fotografkinja.
Izložba “Neovisnost kroz objektiv” realizira se u suradnji s Backlight Photo Festivalom i međunarodnim partnerima u Mađarskoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Slovačkoj, Litvi i Latviji kao dio programa obilježavanja stogodišnjice finske neovisnosti 2017. godine.
Umjetnici/e koji izlažu su: Juha Arvid Helminen, Jaakko Kahilaniemi, Harri Pälviranta, Juuso Westerlund.
Umjetnici razmatraju iskustvo neovisnosti i načine na koje kulturne tradicije i sjećanja oblikuju naše poimanje svijeta, nas samih, ali i drugih, kao i slobodu govora i izražavanja te svijest o dostupnim mogućnostima koje omogućuju polifoni nacionalni i individualni identitet. U isto vrijeme, javna diskusija i poopćeni stavovi podmuklo spuštaju granice prihvatljivog, učvršćujući kontroverzne strukture moći. U želji da djelujemo ispravno, završavamo u stanju zbunjenosti u kojem gubimo iz vida što je pošteno i kako obraniti demokratsku jednakost i samoodređenje bez da nas se pritom proziva, smještaj izvan ili na suprotnu stranu. Oprez i strah sužavaju naš zajednički prostor. Slike služe kao prolazi između sjećanja i zaborava, između prisutnosti i odsutnosti, dopuštajući nam da zamislimo što se sve dogodilo. Korijeni, neovisnost i osjećaj pripadnosti pružaju nam utjehu i utočište, emocionalnu poveznicu i ideju mjesta kojem se uvijek možemo vratiti.
Juha Arvid Helminen (rođen 1977. u Helsinkiju) diplomirao je na Lahti Institute of Design 2010. godine. U svom radu bavi se zlouporabom moći kroz estetiku koja se s njom vezuje. Pažljivo namještene, suptilne fotografije s prigušenim karakteristikama postavljaju pitanje što to znači biti individua. Helminenov rad predstavljan je u galerijama i publikacijama diljem svijeta.
Nevidljivo carstvo
Želimo da ljudi budu slobodni i neovisni, no teško je shvatiti zašto za mnoge sloboda i dalje znači biti poput drugih – osobito u teška vremena. Definicija neovisnosti je šarmantno teška. Ljudi su društvene životinje koje uče oponašajući jedni druge. Nevidljivo carstvo sastoji se od vojski, kraljeva te vjerskih i mističnih pokreta. Njih obično ne povezujemo s neovisnošću, već s njenom suprotnošću: tradicijom – pojedinac kao dio kontinuiteta i čvrsto povezane skupine. Autoritarni pokreti često su jačali zahvaljujući zagovaranju nacionalne i osobne neovisnosti. Čini se da se poznati totalitaristički uzorak iz 1930-ih polako ponavlja. Individualna neovisnost označava slobodu govora, izražavanja, vjerske i seksualne orijentacije. Ipak, živote drugih kontroliraju populistički i ksenofobni pokreti čija popularnost raste. Kako bismo zadržali izborena prava i pobrinuli se da ih dobiju i oni koji ih još nemaju, moramo nastaviti voditi dijalog. Ova serija fotografija dio je tog diskursa.
Jaakko Kahilaniemi (rođen 1989. u Toijali) trenutno je na magisteriju iz fotografije na Aalto University, School of Arts, Design and Architecture u Helsinkiju. Novije samostalne izložbe uključuju 100 hektara razumijevanja, Finnish Museum of Photography (Helsinki, 2016.) i Tapiola – prvi čin, Galerija Titanik (Turku, 2014.), a rad mu je izlagan i na umjetničkim sajmovima poput Vienna Contemporary (Beč, 2016.) i Paris Photo ’16 (Pariz, 2016.). Predstavlja ga Galerija Taik Persons u Berlinu.
100 hektara razumijevanja
100 hektara razumijevanja Kahilaniemijev je pokušaj da shvati područje od 100 hektara šume koju posjeduje. Njegova metoda rada temelji se na otvorenom eksperimentalizmu, a fotografije su njegovo svjedočanstvo, tragovi težnje za razumijevanjem i osviještenosti. Projekt 100 hektara razumijevanja uključuje opipljive i neopipljive pristupe i vizualizacije onoga što šuma i šumarstvo znače za umjetnika i kako nepoznato postaje poznato. Njegov rad odražava i istražuje što sve priroda može ponuditi urbaniziranim ljudima i predstavlja pokušaj stvaranja novih načina razmišljanja te doživljaja i osjećaja šume. 100 hektara sastoji se od pronađenih predmeta, fotografijom zabilježenih akcija, skulptura i vizualnih tajni koje je umjetnih stvorio.
Harri Pälviranta (rođen 1971. u Finskoj) je fotograf. Doktorirao je fotografiju na Aalto University School of Arts, Design and Architecture u Helsinkiju 2012. godine. Rad mu je izlagan na brojnim međunarodnim izložbama, a najnovije skupne izložbe na kojima je sudjelovao su bile u Tenerife Espacio de las Artes, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska; Metropolitan Arts Center u Belfastu, Sjeverna Irska; i Fotografie Forum Frankfurt, Njemačka. Samostalne izložbe održao je u Galeriji H2O u Barceloni; Galeriji CFF u Stockholmu; i Tampere Art Museumu u Finskoj. Godine 2007. dobio je prestižnu nagradu PhotoEspana Descubrimientos.
S oružjem može se
S oružjem može se predstavlja fotografske, postdokumentarne radove iz serija Novinski portreti, Otisak i Dodir. Kombinirajući te novije serije (2010.–2014.) Pälviranta tematizira različite, preklapajuće nasilne realnosti: fascinaciju vatrenim oružjem, sam čin pucanja, pucnjave u školama kao globalni fenomen i medijalizaciju nasilja. Novinski portreti prikazuju počinitelje nekih od najbrutalnijih pucnjava u školama u svijetu. Svaki portret sačinjen je od lokalnih vijesti vezanih uz pucnjavu i oružje i sadrži 1050 različitih vijesti. Serija Otisak pristupa nasilju iz materijalne i performativne perspektive. Dodir pak vizualizira odnos između muškarca i njegovog vatrenog oružja. Zajedno, ove serije predstavljaju otvoreni no živopisni pristup nasilju izazvanom vatrenim oružjem.
Juuso Westerlund (rođen 1975. u Helsinkiju)
Poput vrućine koja vas zapljusne kada uđete u sanunu, slike Juusa Westerlunda su vrlo intenzivne i neobične, ponekad mrgodno hladne, ali ipak tople. Riječ je o onoj vrsti fotografije koja vas navodi da poželite vidjeti još jednu, i još jednu, i baš kad pomislite da ste nešto prepoznali nailazite na drugu scenu iz svakodnevnog života koju najvjerojatnije niste prije vidjeli, barem ne na fotografiji. Ne ovako. Fotografije odišu neuništivom znatiželjom i ljubavlju prema ljudima, radošću apsurda i nadrealnog. Nikad dosadne.
Jackpot
“Rođen sam u Finskoj 1970-ih. U to vrijeme djecu se učilo da je roditi se u Finskoj jednako dobitku na lutriji. Jackpot – to je bila Finska. Jedna od najobrazovanijih, najravnopravnijih, najdemokratskijih, najmanje korumpiranih i najemancipiranijih zemalja na svijetu.
Nalazimo se na granici između dva svijeta. S jedne strane, odgaja nas stroga, sjevernjačka, luteranska i izravna kultura. S druge strane, dio smo kompleksnog i često zastrašujućeg globaliziranog svijeta. ‘Jednom nogom u štali, drugom na teniskom terenu.’ Finci se ponašaju kao i mnogi drugi: zatvaraju se, strahujući od vanjskog svijeta. Nacionalizam je u porastu i sumnjičavost prema strancima postaje sve prisutnija među običnim građanima. Jackpot predstavlja slike sjevernjačkog dvorišta i nacionalne karakteristike s neobičnim zaokretom. Ljude čiji je jackpot istekao.”